Hoditi Pejgamberovim stopama u savremenom vremenu

Nalazeći se u trećem mjesecu nove hidžretske godine, mjesecu u kojem je rođen vjesnik i poslanik Muhammed, mir neka je na njega, muslimani na svim zemaljskim paralelama i meridijanima prigodnim sadržajima evociraju uspomene na blagoslovljenog Muhammeda.

U želji da iskažu svoju ljubav i odanost Muhammedu, mir neka je na njega, i bosanski muslimani na svečarski i poseban način obilježavaju sjećanje na rođenje voljenoga Poslanika.

Ovaj tekst nema nakanu teološko-pravno propitivati status mevluda, njegovog osporavanja, nego će propitivati koliko mi, doista, hodimo poslaničkom stazom u smislu pravilnog razumijevanja poslaničke misije i ulogu blagoslovljenog Muhammeda a.s. u našem životu.

Određeni broj današnjih muslimana, što zbog neznanja, što zbog svoje indoktrinacije i interpretativnoga konformizma, nastoje Božijeg Poslanika doslovno slijediti, pritom pokušavajući se vratiti u njegovo vrijeme i današnju zbilju promatrati naočarima Alejhisselamovog doba.

Njihova projekcija poslaničkog lika ide u pravcu da ga zamišljaju kao bradatog goniča deva sa štapom u ruci, pritom svo njegovo naslijeđe razumjevaju na samo jedan način – onako kako je izrečeno u kontekstu njegovog vremena. Naravno da je takav pristup pogrešan, i svakome od nas bi trebalo biti jasno da civilizacijskim razvojom, dolaskom novih generacija, nužno se vraćati iznova izvorima vjere i razumijevati ih u svom društveno-civilizacijskom kontekstu.

U mnoštvu karakteristika postmodernog doba zasigurno je i kriza identiteta. Ona je izražena naročito kod mladih koji su u potrazi za uzorom sa kojim se nastoje identificirati. Često oni svoje uzore pronalaze u poznatim ličnostima iz showbizza, filma, sporta, i sl. Ono što je evidentno da “poznati” su često u središtu skandala, da određen broj njih prate razne kontroverze koje su duboko u koliziji, sa ne samo vjerskim nego i moralnim načelima, te uvriježenim standardima ponašanja.

Jedna od temeljnih zadaća Poslanika islama, nakon dostave Objave (Qur’an 5:67.), jeste i da ljudima usavrši obrazac življenja. Naravno, blagoslovljeni Muhammed je i najpozvaniji za tu misiju jer je, tekstom Kur’ana, postuliran kao osoba najprofinjenije ćudi (Qur’an 68:4). Imajući u vidu da je brigu o njegovom (duhovnom) odgoju preuzeo Uzvišeni Bog (“Mene je Moj Gospodar odgojio – i najljepši mi Odgoj pružio“), Dragi Bog ga je kur’anskim tekstom označio modelom moralne identifikacije pravovjernim.

Pronalazimo ga kao uzoritog supruga. Često je isticao da najvrjedniji ljudi su oni najljepšeg ponašanja prema svojim suprugama. Svojim postupcima (a ne samo verbalno) iskazivati ljubav prema svojoj supruzi.

Porodici je posvećivao mnogo pažnje i ljubavi. Svoje unuke je volio toliko da, kada bi za vrijeme namaza se popeli na njegova blagoslovljena leđa, bi na sedždi čekao da završe igru, ne želeći ih prekinuti u tome.

Poslanik je bio omiljen u svome okruženju. Prije nego što je preuzeo tešku, ali i časnu zadaću poslanstva, zbog svoje blage naravi i uzoritog vladanja, bio je jedan od omiljenijih ljudi u Mekki. Njegova moralna kvaliteta: iskrenost, poštenje, odanost…, mekkanska aristokracija nije mogla negirati ni u post-relevacijskom dobu. Bog Dragi kasnije kroz Objavu ističe da je milošću Božijom Poslanik blag prema ljudima, a da je kojim slučajem grub i osoran bio, od sebe bi udaljio svoje savremenike. Lijep i iskren pristup prema ljudima dobar je polog za uspješnu i produktivnu saradnju.

Kao političar, vođa islamske države, iskazivao je visok stupanj tolerancije prema drugima, kao i pluralizam u mišljenjima. Današnji čovjek, pretežno misli, da je zbilja onakva kakvu isključivo on percipira, i nikako drugačije. Kao prvak države i istinski lider strogo je zabranjivao mito, korupciju, nepotizam. Uči nas Učitelj Svijeta da smo izdajice Boga i Njegova Poslanika ako postavimo nekompetentnog na neku poziciju, za koju postoji stručna i kompetentnija osoba. U konačnosti, poznato nam je da Bog neće oprostiti zulm (nepravdu) učinjenu prema nekom. A etimološki motreno, zulm označava nepravilno pozicioniranje stvari u životu, odnosno “pozicioniranje nečega/nekoga na mjesto gdje ne pripada”. O tome sam pisao u prethodnoj kolumni.

Da se vratim na naslov ovog teksta. Kako koračati Pejgamberovim stopama?

Često, dok sam radio sa srednjoškolcima, sam isticao jednu riječ: znanje! Ukoliko budemo na putu znanja, budimo sigurni da hodimo Poslaničkim stopama! Važno je naglašavati činjenicu da Riječi koje su rascijepile nebo i prve stigle blagoslovljenom Muhammedu su bile zov na znanje, a ne vjeru.

Pejgamberovim stopama ćemo hoditi ukoliko budemo koristan i konstruktivan faktor u društvu! Božija providnost je da svakom od nas je dodijelio neku ulogu, misiju koju smo dužni realizirati.

Svoj posao raditi besprijekorno, tačno i uredno, jeste hod Pejgamberovim stopama!

Biti dobro dijete roditeljima, dobar i odgovoran/a suprug/a, otac/majka jeste hod Pejgamberovim stopama!

Nije hod Pejgamberovim stopama da pred savremenim izazovima glavu zabijemo u pijesak i vičemo: novotarija, novotarija!

Blagoslovljeni Muhammed od nas ne traži, niti očekuje da se vratimo u njegovo doba, nego očekuje da na naše izazove i iskušenja, pitanja i dileme tražimo odgovore u našem vremenu!

Mudrost i znanje je naše blago. Gdje god ih pronađemo, dužni smo ih usvojiti!

„Dragi Bože, našem sejjidu Muhammedu salavat čini sve dok ima Tvojih salavata,

i selam našem sejjidu Muhammedu Ti čini sve dok ima Tvojih selama,

i blagodarivaj našeg sejjida Muhammeda sve dok ima Tvojih blagoslova!“