Auf Wiedersehen, Herr Schmidt! Bosniaken waren und bleiben

„Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih“, poznata je rečenica iz Životinjske farme  koja se često navodi u kontekstu iskazivanja nejednakoga statusa, diskriminacije, podređenog položaja jednog/ih nad drugim/a, i tome slično.

Svima koji su pročitali ovu satiričnu novelu pisca Erica Arthur Blaira, poznatijega pod pseudonimom George Orwell poznata je suština ovoga djela, kao i rečenice napisane na početku ovoga teksta.

Iako ismijava Staljina i sovjetski totalitaristički komunizam, pred čitaoce ispostavlja mnoge važne dileme i pitanja, od kojih najvažnije je pitanje ravnopravnosti, odnosno jednakosti jednih naspram drugih.

Ovih dana dok iščekujemo, konačno, potvrdu rezultata recentnih Općih izbora, istovremeno čekamo da vidimo na koji način će se implementirati  njegovi rezultati, napose nakon do sada neviđenog i sramnog poteza međunarodne zajednice utjelotvorene u liku prvog čovjeka OHR u Bosni i Hercegovini, gospodina Schmidta.

Nametanje izmjene izbornog zakona u izbornoj noći, tog rasističkog čina Visokoga predstavnika u Bosni i Hercegovini, s punim pravom treba da zabrine svakoga Bošnjaka u našoj Domovini. K tome, izjava da „Bošnjaci ovdje žive i trebaju živjeti“, vraća nas u najtamnija vremena kada je neko drugi odlučivao o našoj sudbini. Prošlo je vrijeme kada su odlučivali ko će u koju jamu da bude bačen. Koga će poštediti, a koga mučki likvidirati!

Kao što su sve životinje na Životinjskoj farmi sem Napoleonovih pasa i svinja morale više raditi, a manje dobivati hrane i manje uživati u povlasticama, što je prouzrokovalo transformaciju farme iz životinjske u vlastelinsku, nametanjem izmjena Izbornog zakona, gospodin Schmit je svjesno, sračunato povlastio ne jedan narod nego isključivo jednu stranku koja se pravi da ima tapiju nad hrvatstvom u Bosni i Hercegovini, dakako radi se o Hrvatskoj demokratskoj zajednici čiji čelnik je u junu 1993., kao generalni direktor mostarskog „Soko“-la pisao J. Praljku, tadašnjem zamjeniku konclogoora „Heliodrom“ da “za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova”. Na taj način joj je omogućio da budućnost Bosne i Hercegovine drži u svojim rukama. Ali, ako Bog da, to im neće poći za rukom.

Bošnjacima je poznato ko su i šta su, koje je njihovo porijeklo, i koji su njihovi identiteti. Da, identiteti, u množini. Jer raskošnu slojevitost identiteta koji požimaju Bošnjake čine jedinstvenim na ovim područjima.

Naše milenijsko postojanje na ovim prostorima, naša krv koja je izmješana sa ovom zemljom bosanskom, zorno svjedoči da mi ovdje živjeli, živimo i da ćemo živjeti!

Naša pripadnost islamskome religijskome krugu zorno ukazuje da smo mi od dragoga Boga odabrani da budemo lucoše Svjetla koje će osvjetljavati oko sebe put koji vodi ka Vrhunskome Dobru, da na tome putu temeljnu ćud ljudske civilizacije pripitomo i oplemenimo, a da avangardistički, sa punovažnom, raskošnom, duhovnom kulturom uljudimo ovaj svijet čijega mozaika smo kolorit.

Prošlo je vrijeme kada su drugi odlučivali o nama. O našoj sudbini odlučuje dragi Bog, i mi sami.

Nikada više nas neće privoditi, ponižavati i činiti potlačenima. Mi smo se, uz pomoć dragoga Boga, za svoju slobodu izborili.

Mi smo bili i bit ćemo, a Vama, Herr Schmidt, Auf Wiedersehen!