Samoubistvo nije rješenje!

Posljednjih dana smo, nažalost, svjedočili vijestima iz rubrike “crna hronika”, a koje su javnost izvijestile o počinjenim samoubistvima na području Bosne i Hercegovine.

Ovakve vijesti uznemire javnost, i na društvenim mrežama (krajnje uslovno rečeno “društvenim”) se vode polemike o ovom strašnom, posljednjem, životnom iskoraku naših sugrađana. Medijsku pažnju je posebno izazvao slučaj iz Laktaša, gdje je mladić, nakon što je bio izložen javnom ismijavanju, i šikaniranju od strane korisnika društvenih mreža, a uslijed objavljivanja kratkog videosnimka na kojem je tražio zaposlenje u obližnjoj benzinskoj stanici,  na koncu počinio samoubistvo. Posebno je simptomatično što su osobe koje su počinile samoubistvo posljednjih dana relativno mlade osobe, koje su trebale tek da otpočnu sa svojim životom.

Pitanje pojave velikog broja samoubistava je problem koji je potrebno posmatrati s više aspekata: mentalnog, socijalnog, ali i teološkog. Naime, postavlja se pitanje motiva, šta je to što naše mlade sugrađane “motivira”, preciznije rečeno, tjera u ovaj očajnički čin.

U svojim medijskim istupima sociolozi naglašavaju kako društvene mreže pružaju idealno područje za različite devijantne oblike ponašanja. Pored pozitivnih aspekata i prednosti online komunikacija, nažalost, neodgovorne osobe ih zloupotrebljavaju tako što putem mreža nerijetko započinju razne rasprave koje kasnije prerastu u masovnu hajku s ciljem nanošenja štete kroz vrijeđanja, ismijavanja i slično.

Za razliku od napada face to face, “uživo”, koji ostavljaju duboke traume i posljedice, u online prostoru viktimizacija postaje “beskonačna”, imajući u vidu da se objavljeni sadržaji zadržavaju na platformama, što od strane korisnika koji takav sadržaj objavi, isto tako i od svih onih koji (ne)svjesno takav sadržaj dijele putem svojih profila. Na taj način, umjesto da se suosjećamo sa žrtvama, mi postajemo (su)krivci za bol i patnju koje proživljavaju žrtve online predatora.

Često u svojim tekstovima naglašavam čovjekovu kompozitnost, da čovjek nije isključivo tijelo, nego da njega čini pored tijela i duša, ali i duh.

Psiholozi i psihoterapeuti ukazuju da se u posljednje vrijeme sve veći broj osoba okreće razvoju mentalnog zdravlja uviđajući neophodnost kako fizičkog, istodobno i mentalnog zdravlja. Uzvišeni Bog nam ukazuje kako su problemi i iskušenja sastavni dio naših života, i kao takvi su neizbježni. Posebna ilustracija rečenoga jesu Božiji poslanici, neka je Njegov mir i blagoslov na sve njih. Čitajući njihove biografije, saznajemo kako su oni bili ponajviše izloženi raznim nedaćama i iskušenjima, ali i da su, snagom vjere i pouzdanja u svoga Gospodara, uspješno savladavali prepreke pred kojima su se nalazili. Prisjetimo se iskušenja hazreti Ibrahima, mir i blagoslov Božiji neka je na njega. Njegov primjer je postuliran kao paradigma životnih nedaća, ali i poruka da pouzdanost u dragoga Boga donosi spas i izlaz iz svih životnih situacija.

Danas možemo često čuti, a najviše kod omladine, kako nemaju valjane odgovore na životne izazove pred kojima se nalaze. Izuzetno je važno da svako od nas na takve izjave, ponašanja, i slično iskaže punu pažnju i razumijevanje. Osobama koje misle da nemaju izlaza, pored ukazivanja na potrebu osnaživanja njihovog odnosa s dragim Bogom, isto tako ih je potrebno savjetovati da postoje osobe koje će ih, ne medicinski (jer naše društvo je takvo da naprosto stigmatizira osobe i neuvriježna, tradicionalna, ponašanja, kao što je odlazak neoropsihijatru, o čemu je potrebno pisati!) saslušati i ponuditi stručnu pomoć uz puno uvažavanje i suosjećanje.

O posljedicama samoubistva u eshatološkoj perspektivi vjernicima je dobro znano. Konstitutivna Tradicija islama takav čin je označila kao težak grijeh za koji će počinilac snostiti ogromne sankcije na Budućem svijetu. Blagoslovljeni Muhammed je u više svojih hadisa opisao tešku i mučnu onosvjetsku perspektivu samoubica.

Vjernik može i nailazi na životne prepreke i nedaće. Međutim, snagom vjere u dragog Boga, i uz Njegovu pomoć, on će ih i savladati, jer niti jedna životna prepreka nije veća od Onoga u čijem je vlasništvu sve.

Životna iskušenja i nedaće su dio našega duhovnog odgoja i sredstva postizanja većih stepena u Zauvječnosti, i naš odgovor na njih treba biti dostojan našeg bića, bića koje je stvoreno za Zauvječnost, do koje se se dolazi izdržljvim hodom kroz prolaznost.

“A ti obraduj izdržljive” – veli se u časnom Kur’ânu.