Gdje je Allâh i druga pitanja naša svagdašnja

Koliko god bila siva naša bosanskohercegovačka realnost, s vremena na vrijeme, pojedinci ili određene grupe svojim teškim intelektualnim upregnućem i razmatranjem esencijalnih i egzistencijalnih pitanja, nastoje relaksirati i olakšati našu svakodnevnicu. Dakako, sav taj intelektualni naboj i nadahnuće nije moguće pronaći recimo, štajaznam, u nekom znanstvenom časopisu koji je relevantan i uredno indeksiran bar u dvije-tri europske baze podataka, niti u vidu knjige iza koje stoje referentni izdavači i recezenti, nego vjerovali ili ne – svoje intelektualno habilitiranje realiziraju ex catedra na nekoj od društvenih mreža. A njih, kao što znamo, ne manjka.

Autor ovih redaka je, možda među prvima, bio korisnik popularnih društvenih mreža od samoga njihovog osnutka. Društvene mreže nose bipolarni potencijal: mogu se izuzetno kvalitetno iskoristiti, ali isto tako i značajno zloupotrebiti. Pored toga, nerijetko znaju biti arene izliva neracionalnosti, neobrazovanosti, i tako dalje. Stoga, prije izvjesnoga vremena sam privremeno pogasio profile na društvenim mrežama (s tim što jedino twitter ostaje kao mogućnost iz praktičnih razloga), s ciljem preveniranja svoga mentalnog zdravlja, ali i bespotrebnog izlaganja stresu, kojega i onako (poput) svakog drugoga, običnoga, građanina Bosne i Hercegovine imam i viška.

Mnogo je pitanja koja se danas postavljaju u našemu društvu. Pitanje svih pitanja jeste – egzistenicjalno- kako preživjeti sa platama koje su ispod federalnog prosjeka u sred galopirajuće inflacije i poskupljenja koja svakim danom su sve viša. O našim penzionerima da i ne govorim.

Postavlja se pitanje šta će biti sa sudbinom naše Domovine. Svakim danom ljudima biva sve više jasnije da će dvije strane (SNSD i HDZ) do sada dobiti možda i najjaču kontrolu političkih procesa od Daytona do danas. Naravno, to nije moguće bez pomoći treće strane, koja glavom bez obzira pristaje na sve – zarad parčeta vlasti, uz to izbacivanjem političke opcije koja je, pojedinačno, dobila najveći broj glasova na proteklim izborima. Nisam advokat SDA, i smatram da u ovih trideset godina jesu načinjeni ozbiljni propusti u njenom vođenju politike, i da elan je potisnut određenim slabostima na kojima je potrebno ozbiljno pristupiti s ciljem otklonjanja istih, ali nije (politički) korektno izbacivati volju većine građana u Federaciji.  A da ne spominjem „konzistentnost“  i „principjelnost“ nove većine, jer sva agenda na kojoj su konstruirali svoje predizborna obećanja, i kritike – vidimo da iste čine i ponavljaju. Međutim, građani su ti koji će sve to valorizirati kada za to dođe vrijeme.

Neka od pitanja naših svagdašnjih jeste i pitanje kada će doći vrijeme da se mediokriteti zamjenu sa ljudima znanja i duhovno-moralnoga integriteta. Napredak nije moguć sa podobnošću, nego sposobnošću, i to je svima znano. I promjene koje se dogode, počevši od najnižih u nekoj od institucija/preduzeća, su simbolične: promjene su, nažalost, u kadrovskom smislu. Istinska promjena će biti kada se reformira paradigma načina funkcioniranja nekog sistema, jer kada suština, temelj, bude valjano (us)postavljen, onda je pitanje imena najmanje bitno – sistemu se prilagođava, a ne danas kada se sistem/i prilagođavaju pojedincu/ima.

Prije nekoliko dana sam dobio informaciju kako se na društvenim mrežama, iznova, reaktualiziralo jedno od najzakučastijih pitanja unutar islamske dogmatike, a koje se odnosi na Allaha, uzvišen neka je, pitanja: gdje se On, uzvišeni, nalazi? Potpisnik ove kolumne, čija je uža znanstvena oblast dogmatika (akaid), oblasti na kojoj je magistrirao i doktorirao, se susteže od rasprave na ovu temu, i to iz jednostavnoga razloga: ovo i slična pitanja se mogu razmatrati unutar uskog znanstvenoga kruga, i sa ovim pitanjima nije potrebno dodatno opterećavati vjernike, jer većina neće moći pravilno razumjeti sve aspekte ovoga problema, a koje, kao posljedicu, mogu prouzročiti značajne negativne reperkusije na njivovo sâmo vjerovanje. I kao drugo, bosanskohercegovački muslimani znaju u koga vjeruju i kako mu iskazivati svoju pobožnost, što je sasvim dovoljno za njihovu sreću na ovome i uspjeh na budućemu svijetu. U ovome kontekstu razumijevam i kratki video na Youtube kanalu uvaženog hafiza dr. Elvira Duranovića, koji je, kako sam primjetio, iznova aktualizirao ovo pitanje i prouzrokovao mnoštvo komentara na društvenim mrežama. Koliko je naša ulema bila senzibilna po ovome pitanju dovoljno nam (u)kazuje i činjenica da su rasprave po ovome i sličnim pitanjima, u cilju zaštite vjernika i spriječavanja njihove zbunjenosti, vodili na arapskome jeziku.

I tako dalje, mnogo je pitanja, koja postavljamo i koja nam se postavljaju. Tako mi neki dan jedan intelektualac postavi pitanje, u kontekstu izbora u Zajednici, kako doktor islamskih nauka ne može se naći na listi  kao kandidat za Sabor IZ-e, na što mu, nisam umio ponuditi adektvatan odgovor…