Ekološki paradoks: Zašto naši ljudi izvan BiH poštuju okolinu i životni prostor, dok u Domovini “nisu sposobni” da bace smeće u kantu?
Često ovih dana smo u prilici naići na prizor kojeg se teško može ignorirati. Razbacani otpad od hrane, plastične boce koje se kotrljaju po ulicama – slika koja odražava stvarnost u mnogim bosanskohercegovačkim gradovima. Ova slika postaje još izraženija kada se uoči ponašanje naših sunarodnjaka koji dolaze iz dijaspore, gdje su poštovanje zakona i briga o svojoj okolini postali norma. Dok smo u inostranstvu uzorni građani, kod kuće se čini da zaboravimo osnovna pravila ponašanja, uključujući i jednostavne norme o čistoći.
Kultura “dvostrukog standarda”
Kako to da se ponašanje toliko mijenja kada pređemo granicu? Istraživanja i svakodnevna opažanja pokazuju da se u dijaspoli naši ljudi ponašaju u skladu s visokim standardima, gdje su kazne za bacanje smeća visoke, a javni pritisak i norme snažno utiču na ponašanje. U zemljama poput Njemačke, Švedske ili Austrije, gdje su zakoni strogi i kazne rigorozne, svako pazi da smeće baci u odgovarajuće kontejnere. Kazne za neodgovorno ponašanje mogu doseći visoke iznose, a tu je i dodatna društvena stigma koja se povezuje s kršenjem tih pravila.
Nasuprot tome, u BiH, gdje su zakoni o otpadu misaona imenica, a svijest o ekologiji i važnosti očuvanja čistoće javnog prostora na niskom nivou, ponašanje se znatno razlikuje. Naši sugrađani često ne mare za osnovne norme, ostavljajući smeće gdje im padne na pamet, zanemarujući koliko takav neodgovoran čin utječe na okolinu i zajednicu. To je primjer dvostrukog morala koji nije jedinstven, ali je posebno uočljiv kod nas, gdje je očigledno da se neka pravila poštuju samo kad je prijetnja kazne neizbježna.
Funkcionalna praksa “po džepu”
U zemljama s razvijenim sustavom zaštite okoline, postoje jasne i stroge regulative koje garantiraju da će kršitelji biti kažnjeni. Ove regulative ne samo da osiguravaju čistoću, već i razvijaju svijest među građanima o važnosti očuvanja okoline. Zakonske odredbe se gotovo i ne provode, nit se dovoljno nadzire, što, pored izuzetno nike svijesti po ovome životom pitanju, doprinosi osjećaju nekažnjivosti i neodgovornosti kod pojedinaca.
Islam i ekologija
Važno je naglasiti da Islam pruža jasne smjernice o očuvanju okoline. Učenje islama nam kazuje da čistoća je polovina vjere. U obradoslovnome smislu, ona predstavlja uvjet ispravnosti temeljnog islamskog obreda – molitve (namaza). Islam potiče svoje vjernike da budu odgovorni prema zemlji i da je ne zagađuju. Kur’an i hadisi posljednjeg Božijeg vjeronavjestitelja i pečatnoga poslanika jasno govore o važnosti očuvanja prirode i okoliša.
Tako, na primjer, u trideset i prvoj alineji sedmog poglavlja Časnoga Kur’ana naglašava se važnost održavanja prvobitnog uspostavljenog reda i potrebe njegovog očuvanja, a izbjegavanja bilo kojeg oblika činjenja fesada na Zemlji.
Prema tome, svako od nas koji se ponaša neodgovorno po ovome pitanju, ne samo da zanemaruju zakone svoje zemlje, već i narušava temeljne principe svoje vjere. Ova neskladnost između ponašanja kada se nalazimo izvan Bosne i Hercegovine i kod kuće ukazuje na potrebu za promjenom u našem kolektivnom ponašanju i shvaćanju vlastite odgovornosti prema zajednici i okolini.
Dakako, prethodno napisano otvara važno pitanje o kulturi i vrijednostima koje usvajamo i primjenjujemo.
Dok zakon i kazne igraju ključnu ulogu u oblikovanju ponašanja kada smo van naše Domovine, kod kuće trebamo, prije svega, razviti snažniju svijest o važnosti očuvanja čistoće i okoline. Naravno, potrebno je pooštiti kaznenu politiku za neodgovorno ponašanje svakog pojedinca. Istovremeno, trebali bismo se podsjetiti na vrijednosti naše vjere koje nas upućuju na odgovorno ponašanje i brigu za Zemlju koju smo povjereni.
Samo kroz promjenu mentaliteta i svjesno usklađivanje s normama i vrijednostima možemo postići dugotrajno poboljšanje i osigurati čistu budućnost za sve nas.
