O zlu može govoriti samo onaj kome je zlo učinjeno
Piše: Haris Islamčević
Pitanje dobra i zla je staro koliko je star i ovaj, hvala Bogu, prolazni svijet. Već od njegovoga začetka, poznata nam je priča o prvome ubistvu, kada je brat prolio krv svoga brata iz zavidnosti, te nemogućnosti prihvatanja drugoga, ali i drugačijega poretka stvari u životu.
Kur’anski tekst na više mjesta ukazuje na povijesne događaje, koji su zbog svoje univerzalnosti i paradigmatičnosti, aktuelni u svakome vremenu i na svakome prostoru.
Naša domovina je preživjela i nadživjela mnoge nasrtaje, kako iz vana od svojih neprijatelja, tako i iznutra od svojih izdajnika. Dakako, posljednja agresija i genocid koji je izvršen nad našom Domovinom i narodom, po svojoj dimenziji je zasigurno najveće zlo koje pamti Evropa nakon Drugog svjetskoga rata.
Posljedice kazanoga je osjetila i naša Sana, kako odmilja tepamo našem Sanskom Mostu. U vremenu kada se susrećemo s iskušenjem, kako zdravstvene pandemije koja je cijeli svijet u brigu bacila, tako isto i socijalne zbog odlaska naših sugrađana sa svojih topraka, prisjećamo se tragičnih događaja s kraja septembra 1995. godine.
Na današnji dan prije 25 godina, neposredno pred sâmo oslobođenje Sanskog Mosta od agresorske okupacije, pripadnici zloglasne jedinice “Arkanovi tigrovi” na lokalitetu Sasine kod Sanskog Mosta su umorili šezdeset i pet nedužnih civila.
Ne samo da je umoreno šezdeset i pet nedužnih ljudskih bića, prekinuto je isto toliko ljudskih sudbina, ali i, kur’anskim rječnikom kazano, uništeno je isto toliko svjetova, jer umoriti jedan nedužan život – ravno je uništenju cijeloga svijeta (Kur’an V:32.). Umoreni su samo i jedino zato što su se drugačije zvali i što nisu pripadali narodu kojemu su pripadali njihovi dželati.
Uzvišeni Allah nas podučava da legitimitet kazivanja o zlu imaju samo oni kojima je zlo učinjeno (Kur’an IV:148). Stoga, mi danas, s punim vjerskim, moralnim i ljudskim legitimitetom govorimo o ovome zlu kojega su kadri počiniti samo oni čija su srca i duše preplavila mržnja.
Osim toga, radi naše budućnosti, moramo se svakodnevno podsjećati na ove krvave događaje iz naše bliske povijesti, ne zato da bi mrzili, nego da bi se osvijestili i shvatili da idejne arhitekte, ali i neimari, koji su počinili ovaj i sve druge zločine, su spremni da isti ponove, samo ukoliko bi im se pružila prilika za to. Najveća prepreka koja se može ispriječiti na novom krvavome putu jeste naše sjećanje.
Vrijeme je da se napokon osvijestimo i probudimo. Našu budućnost, uz Allahovu pomoć i odredbu, samo mi možemo osmisliti i ostvariti.
Vrijeme je da se ujedinimo u dobru i borbi protiv zla. Oni koji nisu kadri u tome da nas predvode, neka se priklonu onima koji imaju znaju, hoće i mogu. Onima koji imaju znanje i punopravnu duhovnu kulturu, te smjelost da prihvate teret takve odgovornosti.
Važno je u ovome vremenu smutnje i nedopustivoga konformizma imati sposobne i moralne predvodnike koji su odlučni da se beskompromisno suprotstave svakome zlu i nepravdi.
Očekujemo od onih čiji je to posao da konačno se posvete svome poslu, i izvedu pred lice pravde sve one koji su učestvovali u ovome zlu.
Pomirenja nema bez istine, a istine nema bez pravde koja nije potpuna bez procesuiranja zločinaca koji su ovo počinili. Kao vjernici vjerujemo u konačni Allahov Sud, ali tražimo da se dželati kazne onako kako je primjereno zločinu koga su počinili.