Transparentnost kao djelotvorno cjepivo protiv oportunizma

Stara narodna mudrost kaže da prilika čini lopova.

Slijedom kazanoga, problematično je – bez obzira na razinu čovjekove religioznosti (ukoliko je religiozan, uopće!) – apodiktički tvrditi da se nešto ne bi “primaklo sebi” ukoliko bi okolnosti omogućavale takvo nešto. Ispravnije i bolje je vjerovati i kazivati da ne bi (zlo)upotrijebili bilo koju povoljnu okolnost (a koja nam, realno, ne pripada), uz obaveznu molbu Sveznajućem da nas sačuva takvih iskušenja.

Naše društvo, pored svih dosadašnjih poteškoća i opterećenja u tranzicijskom periodu, u doba pandemije je dodatno uznemireno pojavama i ponašanjima koja ne priliče modernom društvu kojem težimo. Pored izuzetno teškog stanja u zdravstvu – i svih njegovih slabih tačaka i nedostataka – uprkos enormnim izdvajanjima za unapređenje zdravstvenog sustava, primjetni su i određeni problemi koji dodatno usložnjavaju i onako dovoljno kompleksnu situaciju: od manjka stručnog kadra i nedovoljnog broja testiranih osoba do afera.

Dakako, otjelovljenje svih zloupotreba u doba pandemije jeste afera “Respiratori”.

Uvidom u enciklopediju dolazimo do informacija da oportunizam označava “beznačelno prilagođivanje prilikama u političkom i javnome životu, iskorištavanje povoljne situacije radi postizanja nekog cilja, nastojanje da se izvuče korist iz danih okolnosti, bez obzira na moralna, socijalna i politička načela.” (Enciklopedija.hr, učitano: 23. 11. 2020)

I prije pojave pandemije smo svjedočili brojnim aferama i malverzacijama putem kojih su, zloupotrebama pozicija i političke moći, bezočno pustošena javna dobra koja pripadaju svim građanima ove napaćene države – osporavane i od neprijatelja i od izdajnika. Sjetimo se, za vrijeme nezapamćenih poplava prije šest godina, također je bilo onih koji su ušićarili na muci građana.

Kada govorimo o osporavanju i negiranju naše države, čini se da mi problematiziramo uglavnom verbalnu negaciju.Međutim, bilo bi uputno razmisliti i o drugim načinima negiranja i izdaje Bosne i Hercegovine. Eklatantan primjer su, upravo, razne malverzacije koje za cilj imaju bogaćenje pojedinaca i određenih (interesnih) skupina – na uštrb svih građana.

Čitajući kur’anske opise čovjeka, tog krunskog Božijeg stvorenja koje bi trebalo biti manifestacija Njegovih lijepih imena i koje u sebi “nosi” dio Božanskoga, pronalazimo da je on i biće sklono materijalizmu (prolaznome) nasuprot vječnome životu i uživanju (“Ne, vi volite prolazno, a ostavljate vječno”- Kur’ an, 75:20-21). Posljedica dobijanja privremene “moći” putem materijalizma je da se čovjek osjeti “nedodirljivim” i kao takav počinje prelaziti dozvoljene granice (“Čovjek se, doista, uobjesti, čim se neovisnim osjeti” – Kur’ an, 96:6-7).

Na koncu, nije li uzvišeni Allah na početku stotinu i drugoga kur’anskoga poglavlja konstatirao da čovjeka zaokuplja nastojanje kako bi što imućniji bio i da taj proces traje sve dok svoj grob ne nastani (Kur’an, 102:1-2). Što je nekoliko puta, u nastavku teksta, žestoko osudio.

U porukama glasonoše posljednje Božije objave, hazreti Muhammeda, alejhisselam, također, pronalazimo ozbiljna upozorenja na posljedice neovlaštenoga korištenja imetka kojega nismo stekli na zakonit (halal) način.

Dovoljno je spomenuti da čovjekova pobožnost neće biti valjana, odnosno da njegova molitva neće biti primljena ne samo za vrijeme korištenja nedozvoljenog (haram) imetka, nego da se taj period proteže i na četrdeset dana od momenta konzumacije/ korištenja takvog  imetka.

Svaka kriza u društvu otvara mogućnosti raznih zloupotreba i malverzacija. Postavlja se pitanje mogu li se, i na koji način, suzbiti ove pošasti?

Prije odgovora, želimo kazati kako je žalosna činjenica da postoje ljudi koji i najteže situacije nastoje iskoristiti za lični probitak. Naravno, hvala dragome Bogu, većina nisu takvi, ali žalosno je kada se takve rabote počnu “sustavno” realizirati.

Svako svjestan sebe i svoje pozicije (da je “obični” Božiji rob sa određenim periodom bivstvovanja na Ovome svijetu, nakon kojeg slijedi Vječni život gdje će biti odgovoran za ono što je činio ovdje i sad te će posljedično biti nagrađen ili sankcionisan), i pored urođene sklonosti ka materijalnome, neće ni pokušati da kriznu situaciju oportunistički iskoristi, uvažavajući prije svega vjerska i moralna, a potom i društvena (socijalna i politička) načela koja postoje.

Za sve ostale slučajeve, ključna riječ je transparentnost. Ona je, zacjelo, najdjelotvornije cjepivo protiv oportunizma. Ukoliko se ona izbjegava, ili se jednostavno ne želi, na građanima je da putem svih raspoloživih demokratskih metoda, beskompromisno zahtijevaju. Jer smisao i svrha predvodnika (predstavnika) građana je da im služe, a ne da ih, dodatno, izrabljuju.