Kurban(i) koji udaljava(ju) od višnjega Allaha

Haris Islamčević

Mjesec zul-hidždžeh u kojemu se još nalazimo je jedan od najodabranijih mjeseci u toku jedne godine. Uzvišeni Allah se zaklinje „zorom i deset noći“, a prema nekim tumačenjima časnoga Kur’ana ovih deset noći se upravo odnose na prvih deset dana poslijednjega mjeseca u hidžretskoj godini.

U ovome mjesecu višnji Allah je propisao dva obreda koja se, naročito u duhovnome i simboličkome smislu, prožimaju, od kojih jedan predstavlja vrhunac obredoslovlja i čini peti članak islama, a dakako radi se o hadžu, i obrednome žrtvovanju kurbana. O prvome smo pisali u prethodnoj kolumni, a o drugome smo, uslijed prilika, „prisiljeni“ napisati nekoliko rečinica, i na taj način kritički osloviti pojavu koja se, nažalost, „zatradicionalirala“ za vrijeme kurban-bajrama, a radi se o postupanju sa našim kurbanima.

Dobro nam je znano etimološko određenje riječi kurban koje označava blizinu, odnosno način približavanja. U teološkome određenju kurban označava čin žrtvovanja određene, vjerskim tekstom propisane, životinje u cilju približavanja Uzvišenome Allahu.

Duhovna dimenzija prinošenja kurbana u sebi nosi snažne poruke i simboliku. Najpoznatija i najsnažnija je dakako simbolika koja se veže za hazreti pejgambera Ibrahima, alejhisselam i njegovoga sina Ismaila. Spremnost i jednoga i drugoga na najveću moguću žrtvu, u nastojanju približavanja Bogu, paradigmično predstavlja filozofiju i suštinu žrtvovanja radi dragoga Allaha. Naime, u poznim godinama, nakon mnogo godina iščekivanja najveće ovosvjetske radosti – potomstva, Svemogući daruje Ibrahimu, alejhisselam, čestitog dječaka blage naravi. Samo rođenje, i uslovi u kojima se našao mali Ismail, naslućuju životnu priču koja će biti trajna inspiracija pravovjernima do konačnosti ovoga svijeta. Kao što nam je poznato, a o čemu izvještava Časni Kur’an, nakon što je Ismail odrastao toliko da svome babi može pomagati, hazreti Ibrahim, alejhisselam, je usnio da svoga sina treba žrtvovati radi zadobijanja milosti i blizine svojega Gospodara. Sa pedagoškoga aspekta, zanimljiv je postupak Ibrahimov: i pored čvrste namjere i neupitne odanosti Gospodaru svjetova, Ibrahim, alejhisselam, se savjetuje sa svojim sinom koji ga učvšćuje u njegovoj nakani. Na ovaj način, roditelji bi trebali usvojiti princip savjetovanja sa svojom djecom, koliko god ih smatrali mladim i „zelenim“, jer na taj način im dajemo do znanja koliko ih uvažavamo i cjenimo njihovo mišljenje s jedne, a u isto vrijeme potičemo ih na razmišljanje i snažimo njihovo pouzdanje, s druge strane. Znamo šta se na koncu dogodilo – spremnost na istinsku žrtvu uvijek biva nagrađeno od milostivoga Allaha.

Također, na ovaj način sebi možemo više približiti kur’ansku poruku iz trećeg poglavlja koja veli da istinsko dobročinstvo nije moguće ostvariti sve dok ne udjelimo (žrtvujemo – op. H.I.) ovo što istinski volimo.

Pogrešno je kurban razumijevati isključivo kao „komad mesa“, i tako se spram njega odnosti. Kurban je prije svega čin ibadeta, i svaka aktivnost oko kurbana (od pripreme sredstava, kupovine, klanja, distribucije mesa, ali i postupanje sa nejestivim djelovima kurbana čin je ibadeta).

Na osnovu riječi pečatnoga Poslanika, Muhammeda, alejhisselam znamo da kurbanska krv stigne do Allaha (biva primljena kod Allaha) prije nego što dotakne zemlju, no trebali bi znati da naš kurban nije upotpunjen sve dok se sve aktivnosti oko njega ne okončaju.

Zašto ovo pišemo? Zato što svake godine, pa i ove, svjedočimo strašnim scenama postupanja sa kurbanskim mesom. Do sada smo, putem mjedija ali i lično, mogli svjedočiti nesavjesnome postupanju sa ostacima kurbana koji bivaju bačeni pokraj puta, u kontejner, i sl. Ove godine smo mogli i vidjeti kako je nepoznata osoba bacila petnaest kompletnih kurbana u naselju Blažulj kod Sarajeva.

Ovakvo postupanje je za svaku osudu, te se nadamo da će počinitelj biti pronađen i adekvatno sankcionisan. No, otvaraju se mnogo teže i ozbiljnije reperkusije i zapitanosti: da li osobe koje ovako postupaju su svjesne šta čine, da li razumijevaju suštinu kurbana? Očito da ne. Jer kao što kurbanom, ukoliko postupimo u skladu sa nalogom i duhom islama, se približavamo našemu Gospodaru, isto tako ukoliko prinesemo žrtvu nemarno i do kraja neodgovorno, takvo žrtvovanje će nas samo još dalje udaljiti od višnjega Allaha, Njegove milosti i oprosta.