Znanje, zvanje i(li) podobnost

Prvi komunikacijski čin posljednjeg Božijega obraćanja ljudima, kroz tekst Časnoga Kur’ana, kao što nam je poznato –  bio je putem skretanja pozornosti na Znanje. Gospodar pera, u zapovjednome obliku, naređuje čovjeku čitanje u ime Gospodara Koji stvara, tj. kako smo ranije kazali, naređuje čovjeku da s Božijim imenom čita ono što je stvoreno.

Svevišnji Allah, kako Predaja navodi, našem je praocu hazreti Ademu, prvom čovjeku i poslaničkome liku od ljudske vrste, poslao meleka Džibrila da odabere, prije nego što privremeno napusti dženetske ljepote, jedan od tri dara: intelekta (spoznaje), vjere (vrline) ili dar stida (morala). Odabir hazreti Adema bijaše identičan izboru Mekkanskoga Dječaka, hazreti Muhammeda, jer dar intelekta/spoznaje, tj. znanja, jeste dar putem kojeg je moguće dosegnutii pravu vrijednost druga dva spomenuta dara.

Mjesec septembar i oktobar su mjeseci, u tehničko-formalnom smislu, u kojima počinje nova školska, mektepska i akademska godina. Kažemo u tehničko-formalnom smislu, jer proces učenja, spoznaje je trajni Božanski nalog čovjeku, samim time i cjeloživotni proces kod svakoga od nas.

Napokon će, hvala Uzvišenome Allahu, učeničke i mektepske klupe biti ukrašene svojim najljepšim ukrasima, našom djecom, koja će iznova stupiti u najbolji džihad – džihad perom i mastilom putem kojega će se boriti protiv duhovne i intelektualne smrti (koja je, usput kazano, mnogo opasnija i teža od biološke).

Uslijed pandemijskih ograničenja, i dvogodišnjega iskustva kombinirane nastave, iskreno se nadamo, da će postojeći, “tradicionalni”“ način ostati na snazi i dalje, jer samo putem takvoga oblika nastave mogu se očekivati konkretni ishodi i puna realizacija nastavnih sadržaja.

Znanje, kao jedna od najvećih darovanih nam blagodati, u islamu zauzima visoko mjesto na vrijednosnoj ljestvici. Znanje/spoznaja kao takva je prva i krunska blagodat koja prethodi svim drugim, neizbrojivim, Allahovim nimetima. Značaj i uloga znanja odnosno spoznaje se manifestuje u činjenici da putem njega spoznajemo Svevišnjeg Allaha, te posljedično, naš odnos prema Njemu izvršavamo na temelju našeg stečenog znanja iz konstitutivne tradicije islama. Prisjetimo se samo primjera kada je časni Poslanik islama, alejhiselam, svojim drugovima kazao kako od njega trebaju učiti propise ibadeta(„Od mene uzmite propise hodočašća“).

Pored spomenutoga kur’anskog teksta o čitanju, na stranicama Časnoga Kur’ana možemo  pronaći još nekoliko kazivanja o znanju i njegovoj važnosti.

Tako, naprimjer, jedno cijelo kur’ansko poglavlje se zove “Qalem” (Pero), koje otpočinje zakletvom Uzvišenoga “perom i onim što se perom piše”. Nadalje, Časni Kur’an nas podstiče i motivira da na putu traganja za korisnim znanjem, zazivamo i tražimo pomoć od Sveznajućeg Allaha: “Reci: Gospodaru moj, Ti moje znanje uveća(va)j!”. U konačnosti, Časni Kur’an navodi da kao što nije isto dan i noć, onaj koji vjeruje i ne vjeruje, isto tako nisu isti “oni koji znaju i oni koji ne znaju”, jer Uzvišeni Allah će na visoke stepene uzdignuti samo one koji “koji vjeruju i kojima je dato znanje.”

Zanimljivo je naglastiti da je Allah Sveznajući ukazao čast onima kojima je dato znanje na način da ih je učinio svjedocima Svoje Jednoće, pored Sebe i plemenitih meleka.

Poslanik islama, alejhiselam, je izrekao mnogo hadisa koji motiviraju svakoga muslimana na put traženja znanja. Tako nas Poslanik, alejhiselam, uči da onome čovjeku kojemu Allah želi dobro pouči ga znanju vjere i nadahne ga razboritošću. Kazali smo na početku teksta da je hazreti Adem pred izlazak iz dženneta odabrao dar znanja, dok Pečatni vjeronavjestitelj je kazao da put znanja jeste put koji će čovjeku (ademovcu) olakšati put ka džennetu.

No, značajan dio naše omladine biva obeshrabren da se upusti u mora znanja, koja su počesto valovita i koja traže čovjekovo potpuno predanje i napor, smatrajući kako u našem društvu znanje i zvanje ne znače gotovo ništa u poređenju sa podobnošću.

Tome svjedoči i naša svakodnevnica.

Skoro smo putem medija vidjeli kako se naša mladost, pa i oni s najvišim akademskim zvanjima, nalaze na biroima za nezaposlene, koji, čekajući odlazak iz ove države, vrše poslove čišćenja prostora i stanova. Ili su, pak, “zabačeni” na margine društva radeći poslove dostavljača, “otpravnika” poslova u uredima (administraciji).

Čovjek jeste, između ostalog, i biće pripadanja i sasvim je prirodno da svaki čovjek iskaže svoju opredijeljenost, ali je danas važno izaći iz “sigurne zone konformizma” i iskazati svoj stav i opredjeljenje.

Svi zajedno, u svim oblastima djelovanja, moramo osigurati potrebne preduvjete da odgovorne poslove vrše oni koji su za njih i najsposobniji, što je i kur’anski imperativ, te ne dozvoliti da opredijeljenost ili “strana” imaju prednost nad zvanjem, koje je fundirano na znanju i punovažnoj duhovnoj kulturi.

Stoga, dragi školarci i studenti, sretno i berićetno vam!

Znanje je snaga i moć. Vrijeme utrošeno na učenje je vrijeme posebnog ibadeta. Vaše je da se trudite i marljivo učite, a vaš trud će biti, ako Bog da, prepoznat i vrednovan: “I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov, i pravovjerni.“

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.