Blagodat manjine i anonimnosti

Posljednja Božija objava, Časni Kur’an, nudi neiscrpne po(r)uke i planove za svoje recipijente, a ovisno o njihovom duhovnom, intelektualnom i svakom drugom stanju. Na kur’anskim stranicama, tim nepreglednim poljima raskošnosti Njegove riječi, pronalazimo razne planove: od teološkog, eshatološkog, antropološkog, moralno-etičkog, pravnog…

Mudre poruke čitamo u kazivanjima o Dragom Bogu, poslanicima, melecima, budućem svijetu, čovjeku, prirodi.

Čovjek, kao što znamo, biće je zajednice i pripadnosti, biće društva kojem je jedna od karakteristika upravo – društvenost. Kroz svoje aktivnosti u društvu se potvrđuje i ostvaruje. Ali, osim što je biće društva, u tom kontekstu, on je i biće sugestivnosti. Preciznije, biće koje uslijed svoje krhkosti i slabosti (Kur’an IV, 28) je sklono priklanjanju mišljenu i stavu većine.

Rijetki su primjeri u našoj svakodnevnici da pojedin(a)ci svojim mišljenjem i stavovima mijenjaju uvriježene stavove većine. Tako npr. dolaskom u novu sredinu (radnu, životnu) čovjeku se adaptacija nameće sama po sebi. No, u tom procesu nerijetko čovjek izgubi svoju individualnost, odnosno, u nastojanju da se prilagodi novoj sredini – izgubi svoju posebnost.

Ne zaboravimo da je svaki čovjek unikatno Božije djelo, koje pored mnogih zajedničkih karakteristika, ima i one specifične po kojima se on razlikuje od svih drugih. Taj svojevrsni DNK nije samo biološki, nego pored njega govorimo i o duhovnom, intelektualnom i moralnom DNK-a.

Dobro nam je poznata izreka: “Kud svi Turci, tu i mali Mujo“. No, zapitajmo se, da li baš uvijek Mujo treba ići kud i svi Turci?

Slijeđenje većine nužno i ne znači slijeđenje ispravnoga.

Pogledamo li Časni Kur’an, vidjet ćemo da karakteristike većine nemaju pozitivnu odrednicu. Tako naprimjer, „većina“ su nezahvalnici (II, 243), potom „većina“ su neznalice (VII, 187), neće da vjeruju u uzvišenog Allaha (XL:50) i mnoštvo drugih negativnih odrednica „većine“.

Od 69 mjesta u Časnom Kur’anu gdje je spomenuta riječ „većina“, nijednom nije spomenuta u pozitivnom kontekstu.

Za razliku od većine, kur’anskim tekstom manjina je odlikovana posebnošću, pa se tako za manjinu kaže da je zahvalna (XXXIV, 13), malo je ljudi koji sprečavaju nered na Zemlji (XI, 116), malo je onih koji su povjerovali (IV:155)…

Ovdje ćemo spomenuti i jedan hadis hazreti Pejgambera u kojemu on nagovještava vrijeme kada će pravovjerni biti napadani kao što gladni nasrću na hranu. Prisutni ashabi su ga upitali da li će malobrojnost pravovjernih biti uzrok tome, na što je on odgovorio da nije to uzrok, te je naglasio da će pravovjernih biti mnogo, ali će im srce biti pogođeno vehnom (slabošću koja se manifestuje pretjeranom ljubavlju prema ovome svijetu, a u isto vrijeme prezirom prema smrti).

Druga riječ iz naslova ove kolumne jeste anonimnost.

U našem dobu kojeg, između ostalog, karakterizira i ekspanzija digitalizma, mnoštva socijalnih mreža koje hibridno „proizvodi“ razne influensere, blogere, selebritije, anonimnost kao neizloženost, odnosno bolje kazati, suzdržanost od nekontroliranog dijeljenja svoje intimnosti, postulira se kao način ostvarivanja svog mira, kojeg, paradokosalno, gubimo svojom voljom i htijenjem.

Dakle, da sumiramo, mali Mujo ne ide putem Turaka, nego putem istine, ispravnosti i dobra.

I da, mala, ali odabrana skupina iskrenih i hrabrih patriota je, Božijom voljom i odredbom, pobijedila mnogo veću skupinu neprijatelja naše domovine, čiji smo Dan nezavisnosti obilježili u danima koji su iza nas.

Velika je poruka u tome, za one koji poruku umiju razumjeti!