Da li je šuteća „pamet“ zaista pamet?
„Težak je današnji vakat“ – rečenica je koju možemo češto čuti, pročitati, ali i rečenicu koju sami znamo izreći u toku naših razgovora, po najčešće uz kafu i u opuštenoj atmosferi.
Ličnog sam stava da svako vrijeme ima svoje poteškoće, izazove, pa i iskušenja, ali ono samo po sebi nije „teško“. Vrijeme kontekstualizovano u filozoskome smislu, i to u filozofiji egzistencije – pogledati Heiddegera, Bertsona – označava intuiciju u kojoj se stječu prošlost, sadašnjost i budućnost. Okolnosti, događaji i aktivnosti u jednoj epohi mogu i reflektiraju stanje duha tog naroda, i ovisno o tome može se govoriti o „težini“, ne vremena, nego okolnosti.
Prateći stanje u našemu bh. društvu u posljednje vrijeme, pored zabrinutosti za budućnost naše Domovine, te mnoštvo komentara koji govore o izuzetno složenoj i kompleksnoj društveno-političkoj situaciji, nemoguće je ne primjetiti gromoglasnu šutnju naše pameti, naših intelektualaca, univerzitetskih profesora, akademika, i tako dalje. Istini za volju, svega njih nekoliko se javno obratilo javnosti, kroz svoje tekstove i medijske nastupe, naglašavajući kako aktivnosti međunarodne zajednice personificirane kroz prvog čovjeka OHR-a, ali i zapadno-europskom diplomatskom koru u Sarajevu, izravno utječu na promjenu društveno-političke paradigme na uštrb jednog naroda – Bošnjaka, koji su, uputno je napomenuti, i većinski narod u Bosni i Hercegovini.
Nametanje izmjena Izbornog zakona u noći Izbora, privremeno suspendiranje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, grubo relativizirajući volju većine Bošnjaka u Domu naroda, zaobilazeći potpis potpredsjednika Federacije iz reda bošnjačkoga naroda prouzrokovalo je brisanjem Bošnjaka sa političke scene i samim time prisilnim oduzimanjem njihovoga političkog subjektiviteta, samo po sebi govori za svakoga onoga koji je razumom obdaren.
K tome, izgurivanje Bošnjaka iz političkog i javnog prostora zemlje u kojoj su ogromna većina, nije samo djelo međunarodne zajednice. To ne bi bilo moguće da među nama se nisu pojavili oni koji bi za šaku vladalačkog žezla prodali svoju dušu i samome đavolu, što su na koncu i učinili.
Neprijatelji naše Domovine i političke opcije koje su zasigurno najveći protivnici Bosne i Hercegovine su na pladnju dobili sve vitalne poluge našega društva i samim time odriješene ruke da se političkim putem dovrši ono što u ratu nije bilo moguće.
Jučer smo se sjećali Dana džamija. I danas imamo pozive da se ezani sa minareta utišaju, i to ne samo u Rs, nego u centru naše Države. Nije valjda da ćemo sada svjedočiti duhovnom rušenju džamija kroz razna rastakanja džematske supstance?
Ili pak popisivanje i prebrojavanje Bošnjaka u državnome ministarstvu koji su otišli na sedmičnu kolektivnu molitvu (džumu-namaz)?
Pitam se gdje li su silni intelektualci, razni analitičari, koji su nam godinama pamet razvlačili kako jedan konstitutivni narod u Federaciji je majoriziran? Gdje su nestale tolike suze i krikovi o, tobožnjoj, ugroženosti Hrvata u Federaciji? Da, Federaciji, ne spominjem bosanskohercegovački entitet Rs, jer za hrvatsku komponentu tamo nikoga nije ni briga.
Na koncu, gdje li su naši vrli umovi? Naši univerzitetski profesori? Zašto šute? Nije valjda da misle kako se pamet (znanje) uvećava šutnjom? Koliko mi je poznato, znanje se uvećava širenjem, javnim, hrabrim, angažovanim nastupima. Zar nije zekat (čistina) na znanje u njegovome širenju, uvaženi profesori? Zar nije ljubav prema Domovini dio vjerovanja? Da li zaista mi pogrešno vidimo, ili je vas, da uprostim, baš briga za Domovinom? Da li kabinetski konformizam, naučno-nastavni rad je važniji od našega kolektivnog sutra? Jer ako ne bude našeg kolektivnog sutra, šta vam vrijedi vaš rad i trud?!
Možda jeste poteško pitanje: a da vas, neuzubillahi, nije strah onog njemačkog rasiste i islamofobnih diplomata u Šeheru? Ako je tako, onda je vas grijeh zvati i smatrati intelektualcima. Prikladnije vas je oslovljavati prenosiocima naučnih informacija iz oblasti koju predajete, jer to se ne može karakterizirati znanjem. Znanje oslobađa, sokoli, daje krila, otvara horizonte, daje hrabrost u jasnom iskazivanju svoga stava, te uklanja sve ovosvjetske strahove.
Zašto javno ne artikulišete svoje stavove o rečnom stanju? Da li vidite kako se ognjena lomača polahko, ali sigurno priprema?
Ili mislite da je „šuteća“ pamet, zaista pamet?