Dvije knjige važne za razumijevanje Zapadnog ezoterizma i okultizma

Na preporuku rahmetli profesora Beglerovića, prije nekoliko godina smo imali priliku pročitati dva sjajna naslova iz oblasti Zapadnog ezoterizma i okultizma i to: knjigu „U svetu lažnih proroka“, autora Vladimira Dimitrijevića; te djelo  Josipa Blaževića pod naslovom „Proroci novoga doba“. Kroz ovaj tekst ćemo ukratko donijeti kratki pregled dvije knjige važne za razumijevanje zapadnog ezoterizma i okultizma.

Prvu knjigu („U svetu lažnih proroka“) sačinjava pet tematskih cjelina i to: Od komunizma do New agea; Humanitarizam i totalitarizam; Hristos ili krišina; Okultura; Kako da se zaštitimo. Ova knjiga predstavlja skup tekstova relevantnih autora  koji nude pravoslavni odgovor na izazove savremenog okultizma. Prvo poglavlje sadrži tri teksta i to: autora dr. Dvorkina „Promjena paradigme“ i „Sekte i kako se od njih zaštitit“, te tekst S. Georgija „Pravoslavlje i religija novog doba“. Kroz prvi tekst dr. Dvorkina razmatra se odnos novih religijskih pokreta XX st. sa pravoslavnom civilizacijom. Kroz tekst se prezentuje geneza odnosa novih pokreta sa pravoslavljem.

Drugi tekst razmatra odnos sektaštva i religije, gdje se sekta pozicionira kao van crkvena religiozna organizacija koja se permanentno suprotstavlja Crkvi. U nastavku teksta, autor nudi tipologiju religijskih pokreta, razmatra Crkvu u savremenoj Rusiji.  Ono što treba istaći su tri, po autoru, glavna aspekta anti-sektaške djelatnosti: profilatika – prosvjećivanje; rehabilitacija bivših članova sekti; suprotstavljanje upravo sektaškim organizacijama i njihovim funkcionarima.

U tekstu sveštenika Georgija „Pravoslavlje i religija novog doba“ se nudi značenje i geneza nastanka New Age-a, potom autor iznosi pravoslavni odgovor na učenje „Novog doba“. Autor vrlo konzervativno se osvrće na navedeni pokret za kojeg ističe da u učenju pravoslavlja Novo doba predstavlja demonski pokret.

U poglavlju Humanitarizam i totalitarizam,  na kojeg smo posebno usmjerili pažnju jeste rukopis dr. Dvorkina „Heroji našeg vremena i bog humanizma“ koji kroz slučaj princese Dajane i monahinje Tereze navodi kako svako doba ima svoje heroje. Iako autor se ne libi iznijeti optužbe o nevjeri princeze, i njenom „humanitarnom radu“. Autor smatra da Bog humanizma je zavladao ljudskim umovima i dušama, te da se pod krinkom „humanizma“ mnoge nečasne radnje i postupci prikrivaju.

Đakon Andej Kurajev postavlja pitanje da li je Isus boravio Indiji, te postoji li ideja seobe duša u Bibliji gdje ističe da ukoliko bi u biblijskoj religiji postojala ideja seobe duša, onda u okvirima judaizma bila besmislena egzistencija sekte sadukejaca koja radikalno poriče besmrtnost duše. Zanimljiv tekst unutar ovog poglavlja je svakako i autora M. Kardona „Uspomene bivšeg krišnaiste“, gdje nudi svojevrsnu retrospektivu povratka u pravoslavlje nakon što je dugo vremena bio član „međunarodnog društva za svjesnost Krišne“.

Episkop Aleksandar u tekstu „Sablazan okultizma“ na komparativnoj razini promatra odnos “crne duhovnosti“ (okultizma) i zdravoj religioznosti zasnovanoj na vjeri i poslušnosti Bogu. Kroz tekst  ističe da ljudi se okreću okultizmu ponajviše što savremena znanost i materijalističko učenje „ne mogu da odgovore na najveća čovjekova pitanja“. Navodi tri cilja okultnosti: 1. steći znanja nedostupna običnim natprirodnim silama, 2. ući u kontakt s duhovima 3. naučiti se manipulaciji duhovima i silama.

Sveštenik R. Petrogradski u tekstu „Ekstrasensi – njihovo porijeklo i suština“  na temelju sve  veće prisutnosti neobičnih sposobnosti kod nekih ljudi (liječenjem biopoljem, telekinezom…) razmatra nastanak i suštinu parapsihičkih obdarenosti i načini „zadobijanja energije“. Posebno  tekst se osvrće na liječenje bienergijom koju opisuje kao energetski vampirizam.

U konačnosti sadržaj koji se smirio unutar korica ove knjige odgovara na mnogobrojna pitanja o sektaštvu, okultizmu i raznim vrstama duhovnih obmana, kako autor Dimirtijević navodi na kraju knjige.

Druga pročitana knjiga „Proroci novoga doba“ Josipa Blaževića vrlo precizno i uravnoteženo iznosi prikaz najvažnijih strujanja sadašnjeg New age-a.  Knjiga je podjeljenja na dva dijela od po tri poglavlja. Autor Blažević tematizira šest autora, i to: P. Coelho, J. Redfield, J.K. Rowling, G. Johst te L. Royal, N. D. Walsch. Prva tri autora svoje poruke „NA“ nude kroz literarnu formu, dok potonja tri autora ističu da osobno razgovaraju s Bogom. Najveći dio knjige je posvećen prvom piscu P. Colheo-u i njegovim  interpretacijama religije novog doba, koji ima u najmanju ruku kazano, zanimljivu biografiju. Naime, prije svoga spisateljskog začeća, Coleho je bio poznati brazilski vrač poznat po mogućnostima da prizove kišu. Njegova pisana djela su u velikom tiražu prisutna u više od 100 zemalja (prevedenih na 42 jezika i u tiražu od 25 miliona primjeraka). Za sebe veli da je katolik, ali nije katolički pisac. Čitajući „Proroke novoga doba“ uviđamo da se je okušao kao hipik, konzument halucinogenih droga. Kao mag se koristio crnom i bijelom magijom, bio je pripadnik  i sekte sotonista, više puta je bio povratnik u homoseksualizam, tri propala braka je zabilježio uz tri boravka u ludnici.  Blažević ističe da u istraživanju fenomena „Coelho“ se služi da pet njegovih knjiga dostupnih na našem tržištu, od kojih izdvaja „Priručnik za ratnike svjetlosti“, te Coelhovo najsofisticiranije djelo „Alhemičar“. Popularnosti Coelhove duhovnosti po najprije pogoduju  današnji savremeni čovjek koji je u traganju za svojim duhovnim identitetom i Izvorom, te potraga za odgovorima koji se ne mogu pronaći  unutar tradicionalnih religijskih obrazaca (u ovom slučaju kršćanstva). Na ovom tragu možemo povući paralelu i prema muslimanskog pastvi, naročito mladima, koji svoj svjetopogled ne mogu uskladiti sa onim tradicionalno-religijskim, što se manifestira njihovim odsustvom od vjere i vjerske prakse. U nekim segmentima Coeleho se izjašnjava kao katolik, jer uprkos New age svjetonazoru o npr. pitanju „vođenja ljubavi“ (permisivnim odnosom NA svjetonazora).

Sada već davne 1997. godine iz štampe izlazi knjiga „Priručnik za ratnika svjetlosti“ koja rezimira svih njegovih prethodnih romana, te konkretno nudi praktične upute (svojevrsna „umijeća življenja“). Kada su po srijedi autori (proroci) New agea, oni su prepoznatljivi (kako veli Blažević)  kroz tri književna oblika: 1. pojava romana kojeg prati 2. priručnik čijom primjenom se događa „preporod“ za Novo doba koje nalikuje 3. Crkvi. Svom osobnom iskustvu daje prednost nad Božjom objavom. Upravo izlazeći iz okvira tradicionalne religije (kršćanstva), Coeleho svoje odgovore traži kroz kreiranje eklektičko-sikrestički svjetopogled. Svoj prezir prema Crkvi uopće ne skriva ističući činjenicu da je „prisilno“, protiv svoje volje, boravio u isusovačkom kolegiju. Njegovu potragu za odgovorima, i pribjegavanju alkemiji, magiji, okultnom, da se razumijevati kao i bijeg od institucionalne religioznosti i protest protiv uvriježenog, dogmatskog poimanja vjerskih istina. Coelhovo pozivanje na Sveto pismo razumijevamo kao njegov svojevrsni oprez u kontekstu da značajan dio njegove publike još ima   vezu sa kršćanstvom, ali ga Coeleho iskrivljuje i pogrešno kontekstualizira.

U razumijevanju Celohove osobnosti važno je razumijevati „ženske elemente“ koji su prisutni u njegovom životu i literalnom opusu. Temeljnu ulogu u njegovim djelima nosi, upravo, žena, a dva naslova nose ženska imena, i to: „Veronika je odlučila umrijeti“ i „Brida“. Valjda istaći da glavni likovi u njegovim djelima predstavljaju samoga Autora. Coelho je u stvari opčinjen ženama, i sam navodi kako su žene bile osnovni motiv njegovog odlaska u sotonizam. Ulazak u sotonizam ima za cilj impresioniranje i zavođenje žena sa „stečenim“ iskustvom unutar sotonizma. Opsesija ženama kojom je bio „okupiran“ Coelho utjecala je na razvoj ženskih elemenata unutar samoga sebe. Coelhov „Alkemičar“ predstavlja jedno  od njegovih najpoznatijih djela. On predstavlja put potrage za unutarnjim blagom.

Općenito, filozofija Paula Coelha predstavlja savremeni izazov ljudima, napose  mladima, koji se nalaze na životnom raskršću u potrazi za samim sobom.

Naredni prorok Novog doba kojeg aktualizira Blažević jeste James Redfield. Poput P. Coelehoa, on je glasnik istog svjetopogleda, u čijem opusu su poprilično razrađene sve ideje Novog doba. Djelo po kojem je najpoznatiji, a kojeg spominje Blažević jeste Redfieldovih „Deset uvida ili rukopisa“, po uzoru na Dekalog, koji step by step čitaoca uvodi u magični svijet ezoterijsko-okultnoga. Novo evanđelje, kako neki nazivaju Redfieldove uvide, daju svojevrsno prosvjetljenje kojeg zadobivaju osobe na putu duhovne evolucije. U izmijenjenom stanju svijesti  ili čistoj svijesti (kako se spominje u djelu „Celestinsko proročanstvo“) čovjek zadobiva duhovno vodstvo (vodiče) koji ga vode ka sve jasnijoj ideji kako nastaviti započetu misiju i šta se na tom putu treba učiniti. Navedeni rukopisi su gnostičko magijsko-okutnog usmjerenja koja su isprepletena hermetičkim postulatima.

U nastavku knjige, Blažević se osvrće na devet uvida koji su oslovljeni kao: kritična masa, duže sada, sveta energija, borba za energiju, poruka mistika, pojašnjenje prošlosti, pridruživanje toku, međusobna etika, rađanje kulture.

Malo dulji osvrt autor čini nad desetim uvidom, koji je nastao nakon prvog romana „Celestinsko proročanstvo“, koji i nosi naziv „Deseti uvid“. On predstavlja otvaranje svetim energijama i populariziranje šamanizma, astralnih razina, te „poruka“ od onostranih bića.

Iako priča o vješticama se veže za srednji vijek, u poglavlju o J. K. Rowlingovoj se govori o savremenim magijama i vještacima.Autor  ističe da u savremenom dobu vještice nisu ružnih oblika (kako je običajno), nego da su vještice lijepe žene koje su ugledne u društvu (direktorice, sekretarice…), a koje pored svojih običajnih radnji, „vještečenje“ prakticiraju napored. Ovo poglavlje tematizira pitanje magijsku inicijaciju djece koja počinje neprimjetno, od malih „nogu“ kroz plasiranje magisko-okultnog sadžaja u raznim crtanim filmovima i djeci prilagođenom sadržaju. J. K. Rowling je daleko čuvena po legendarnom romanu o Harry Potteru koji je u više nastavaka našao i svoju ekranizaciju,  i postao jedan od, tako da se izrazimo,  „must watch“ filmova. Naravno, kroz priču o Harry Potteru se ekstenzivira magijsko-okultna poruka.

Drugi dio knjige je rezerviran za proroke koji tvrde da personalno vode razgovor s Bogom, za razliku od potonjih autora koji su kroz literarnu prizmu pronašli modul odašiljanja poruke Novoga doba.

Sastavni dio pravovjernog vjerskog sustava jeste i vjerovanje da se dragi Bog u određenim vremensko-prostornim epohama obraćao čovjeku. Naravno, imajući u vidu da zagovornici Novog doba upotrebljavaju rječnik objavljenih religija, moderni proroci koriste tu „podvalu“ kako bi se približili svojim potencijalnim sljedbenicima.

U ovom poglavlju se razmatraju tri imena i to: Neale D. Walsch, Gereda Johst i Lyssa Royal.

Walsch je na tragu autora koji prednost daju osobnom iskustvu nad Božjom Riječju. Dapače, kako Blažević navodi, Walsch, predbacuje ljudima što su Božju Riječ stavili ispred svoga iskustva. Prema učenju „nove objave“ težište se stavlja na osobno iskustvo umjesto na Riječ Božju. Koncepcija Walchovog Boga jeste da svaki čovjek unutar samoga sebe, određujući koncepciju svoga života; a unutar spomenutog Bog je samo promatrač, a ne stvoritelj. Naznačava se da Walchov „bog“ ljude vodi kroz unutarnje vodstvo. Inače, pojam „unutarnjeg vodstva“ je izuzetno rasprostranjen u diskursu Novog doba. U eshatološkoj perspektivi, isključuje postojanje pakla i bilo kakve kazne paklene, te jamči sigurno spasenje. U seksualnosti podliježe mentalitetu hedonista, zagovarajući oslobođenje seksualnosti i otkrivanje njenog osvježavajućeg i rekreirajućeg čuda.

U djelu „Nebrušeni dragulj“ Gerada Johst se predstavila kao „savremena žena, odrasla bez kršćanskog odgoja i kasnije se iz uvjerenja nije priklonila bilo kojoj vjerskoj zajednici“. Ono što kod nje treba spomenuti jeste ideja „automatskog pisanja“ gdje prepuštajući se vođenju svoje ruke, dolazi do komunikacije sa onostranim. Nakon doživljenoga religijskog konflikta, dolazi u dodir s okultističkom literaturom koja će je odvesti u labirint spiritizma.

U poglavlju o eshatologiji New Age-a, Blažević tretira priznatu glasnicu Novog doba Lyssu Royal i njeno djelo „Tisućljeće – Duhovna priprava za nadolazeće promjene“. Posebno želimo istaći tekstove „Kult NLO-a“ i „Sedam dimenzija“. Sedam dimenzija, prema autorici, predstavlja sedam razina vibracije kroz koje prolazi svijest na putu samo-ostvarenja. Tih sedam dimenzija predstavljaju: atomi i molekule, biljke i životinje, ljudi, „meta ljudi“, bestjelesne „duhovne vođe“, stanje „vibracije“ u kojem se nutarnje biće individue stapa s cjelinom, i frekvencija potpunog jedinstva i cjeline.

U pogovoru koji se nalazi na kraju knjige, Blažević se osvrće na fenomen New age-a s aspekta kršćanstva.